Nasmiješenim dječjim licima s bezbrojnim iskricama sreće
u očima pridružilo se u Božjakovini još jedno- prepoznatljivo, uvijek vedro
lice Mirze Džombe. Zlatni olimpijac, jedan od najboljih krilnih igrača rukometa
u svijetu, već je jednom, u školi na Krku, osjetio svu draž Čokolino višebojca,
pa je poželio ponovo svoju sportsku radost podijeliti s malim navijačima. I
tako je Mirza, unatoč bolu u koljenu, letio po terenu osnovne škole Stjepana
Radića u Božjakovini, skupljao lopte, pokazivao kako se izvodi njegov
legendarni suhi list, objašnjavao kako treba lobati golmana, a bogme davao
savjete i za uspješne obrane. Kada se vukao konop Mirza je pojačao ekipu
osmaša, kod skakanja u vrećama bodrio je male natjecatelje, nakon natjecanja
podijelio je stotinjak autograma, a na press konferenciji strpljivo je
odgovarao na brojna pitanja malih novinara koje je pored ostalog zanimalo kako
bi izgledao “svijet po Mirzi”. Uz široki osmjeh kao iz topa odgovorio je- Moj
svijet bi bio jedno veliko igralište.

Mirzino zarazno veselje kao da je nosilo cijelu dvoranu
koja je u posebnom navijačkom ritmu odgledala cijelo natjecanje. Gledatelji su
ušutjeli tek na dvije tri minute kako bi saslušali najbolji rad na temu “svijet
po tvom” koja je u Božjakovini obrađena na tečnom kajkavskom za koji se u
svojoj pjesmici “Svet po mojemu” odlučio
Krešimir Ban. A onda su grmjeli tako da se tresla cijela škola. Posebno su
glasno bodrili čak tri djevojčice koje su osvojile isti broj bodova i koje su
izvođenjem slobodnih bacanja morale odlučiti pobjednicu. Najspretnija i na
kraju najsretnija bila je Nives Vrščak iz šestog razreda koja je nadmašila
Jelenu Pavić iz sedmog i Katarinu Kampić iz osmog razreda. Pobjednik kod
dječaka Natko Grubić nije imao takvih briga jer je on skupio čak 150 bodova i
mirno čekao da mu Zvonimir Boban preda pobjednički pehar. Sada zajedno s Nives
otvorenih očiju sanja ostvarenje svog sportskog sna, jer ulazak u finale to i
omogućava.